4 osnovne metode pravilnog podešavanja sjedala na biciklu
Nakon kupnje bicikla, jedna od prvih stvari je podešavanje svih dijelova bicikla da nam maksimalno odgovaraju.
Nakon što su vam nakon kupnje novog bicikla, besplatno u servisu podesili sve dijelove, visinu sjedala najbolje ćete sami napraviti.
Mnogi podešavaju visinu i kut sjedala onako kako im najbolje odgovara, kako su naviknuti ili kako su negdje čuli da je ispravno.
Bilo kako bilo, svatko voli biciklirati na svoj način, stoga nema obaveznog pravila na kojoj visini bi trebalo biti vaše sjedalo na biciklu.
Pogotovo to vrijedi za gradsku vožnju.
No, ako svakodnevno duže vremena provodite na vašem limenom ljubimcu tada biste trebali poslušati savjete iskusnih biciklista o tome na koju visinu je najbolje postaviti vaš sic.
Određivanje pravilne visine sjedala se čini toliko normalnim i jednostavnim da bi prosječan čovjek pomislio čemu tolika filozofija. No, valja biti pametan i čuti što za reći imaju oni koji se u to najbolje razumiju.
Najvažnija stavka kaže, i oko se gotovo svi relevantni stručnjaci slažu, da pogrešna visina sjedala može ponekad imati loše učinke na performanse na biciklu, kao i za naše zdravlje.
Kako bismo vam pomogli postaviti sjedalo, donosimo 4 osnove metode, a vi isprobajte i procijenite koja vam daje najbolje rezultate.
1. Metoda pete
Najosnovnija metoda od svih. Petu cipele postavite na pedalu i podesite visinu sjedala tako da vam noga bude ispružena kada je pedala u najnižem položaju, tj. najbliže tlu.
Pazite da pritom zdjelica bude u vodoravnom položaju.
Iako ova metoda ima velik broj pobornika, često za rezultat ima prenisko postavljeno sjedalo.
Osim toga, ova metoda nije posve univerzalna, odnosno ne može se primjenjivati kod svih ljudi budući da ne uzima u obzir individualne varijacije u duljinama femura, tibije i stopala.
2. Metoda 109%
Još 1967. godine Hamley i Thomas su u članku opisali ovu metodu do koje su došli eksperimentirajući s različitim visinama sjedala.
Došli su do zaključka da je idealna visina postignuta kada je sjedalo postavljeno na 109% visine međunožja, mjereno od osovine pedale do vrha sjedala.
Ova metoda se pokazala kao izuzetno popularna te je preporučuju mnogi vrhunski treneri.
3. LeMondova metoda
Ovo je popularna varijacija metode 109%, a razvio ju je trostruki pobjednik Tour de Francea Greg LeMond.
Također koristeći duljinu međunožja, ova metoda izračunava 88.3% te duljine i koristi je za određivanje visine sjedala od središta pogonske osovine do vrha sjedala.
Ova metoda često za rezultat ima drugačije visine sjedala od metode 109% i iako se čini da odgovara mnogima, mogla bi biti neprikladna za nekoga s osobito dugim kostima femura.
4. Holmesova metoda
Ova je metoda izvorno zamišljena kako bi smanjila ozljede od prekomjernog bicikliranja i potpuno drugačije pristupa problemu od ranije tri metode.
Koristi se napravom koja se zove goniometar kako bi izmjerila kut pod kojim je koljeno savinuto na dnu okreta pedale.
Holmes preporučuje kut između 25 i 35 stupnjeva, a bliže 25 stupnjeva za one s poviješću patelarnog tendinitisa (skakačkog koljena).
Pokazalo se da postavljanje visine sjedala temeljene na kutu koljena od 25 stupnjeva nadmašuje sve ostale metode uključujući i kut od 35 stupnjeva).
Međutim, kako se tijelo prilagođava, ovaj položaj ne samo da će biti udoban, nego će dugoročno poboljšati učinke vožnje.
No, kao što smo i na početku kazali, postavite sjedalo onako kako vama odgovara.
Ako vam je udobnije s nižim sjedalom, vozite tako, a ako vam pak odgovara malo više podignuti sic, uživajte u takvoj vožnji.
Ne dajte da vam išta pokvari vožnju, a trebate li novi bicikl, znate gdje su najbolji.
